Ova je izložba posvećena radu Francesca Fiorantija.
Čovjeku koji bio partizan, branitelj voljene domovine, istinski socijalist i brižni otac.
Stručan i nadaren brodomaketar.
Odlazio je u Trst u nabavku papirnatih predložaka i ostalih potrepština.
Ručno, nikad u žurbi, sat po sat, dan po dan, potez po potez, gradio je izložene makete.
Uistinu prekrasne.
Oduvijek sam se pitao o čemu razmišlja maketar tijekom svojeg rada. Dok ruke rade u skladu s glavom i srcem, um se udvostručava.
S jedne strane, tu su ruke i pozornost posvećena predmetu rada.
S druge strane, kovitlac slobode misli i slika.
Neki ljudi vole raditi uz glazbu, dok ostali više vole tišinu.
Ipak, svi koji u svom radu koriste ruke s mnogo pažnje, bili oni umjetnici ili obrtnici, dobivaju istu nagradu, istu lakoću duše i bistar um.
Poput sna.
Poput kapetana koji stoji na brodu i lomi valove.
Jer ljepota ne znači doći do kraja posla.
Ljepota leži u putovanju na koje se mora krenuti kako bi se do nje stiglo.
